Za Palestince je, što zabrinjava, zatvor uobičajeno iskustvo. Blizu petine stanovnika su, od početka okupacije, bar jednom bili u zatvoru. Hiljade Palestinaca držane su u „administrativnom pritvoru” a da protiv njih nisu bile podignute optužnice ili im se barem objasnilo za koja se krivična djela sumnjiče.

Palestinski zatvorenici u zatvoru žive u užasnim uvjetima i s njima se postupa surovo. Grupe koje se bave ljudskim pravima dokumentirale su različite oblike fizičkog i psihološkog zlostavljanja: proizvoljna premlaćivanja, pretjerana primjena zatvaranja u samnice te uskraćivanje prava na posjetu članova porodice. Ujedinjeni narodi su zaključili da neke od tehnička, koje koristi Izraelska opća služba sigurnosti (Shin Bet) tokom ispitivanja zatvorenika, predstavljaju mučenje.

U zatvoru palestinski zatvorenici sanjaju obične stvari: da otvore vrata, uskoče u krevet, gledaju kako izlazi sunce. U stvarnosti žive u mračnim, pretrpanim ćelijama. Svaki aspekt njihovog postojanja podvrgnut je strogoj rutini. Kako im je uskraćena fizička sloboda, svoje vrijeme posvećuju širenju vlastitih spoznaja.

Čak i to zahtijevalo je borbu. Palestinskim su zatvorenicima u početku uskraćivane olovke i papir. Zabranjene su im bile i knjige. Nakon niza demonstracija u zatvorima, zatvorenicima je dozvoljen pristup običnim i hemijskim olovkama, papiru, knjigama, novinama te radijskim emisijama čiji se sadržaj nadzire.

Pa i u tome su, ipak, postojala ograničenja - izraelske vlasti dopuštale su da se u ovim bibliotekama nađu samo odobreni sadržaji. Mnoge knjige su došle u tako lošem stanju da su ih zatvorenici morali s mukom ponovno sastavljati i lijepiti iz dijelova.

Izrael je, tokom godina, kroz razmjene zarobljenika ili političke sporazume oslobodio određeni broj Palestinaca. Palestinci oslobađanje palestinskih zatvorenika vide kao pobjedu palestinskih ciljeva. Po oslobađanju, palestinski zarobljenici obično bivaju dočekani kao heroji.

Privatno se, međutim, brojni bivši zatvorenici bore sa traumama zaostalim iz godina, a ponekad i decenija koje su proveli iza rešetaka. Osjećaju da ne pripadaju ostatku društva, da su propustili važne trenutke u životu. „Njihove su emocije ostale iste kao kada su bili mladi,” kaže Tereza Halasa koja je, prije nego što je puštena na slobodu, u zatvoru provela 12 godina. „Čitanjem se razvilo njihovo mišljenje, ali emocije nisu,” rekla je.

U izraelskim zatvorima i danas se nalaze još hiljade Palestinaca. Stotine ih služe doživotne kazne. Deseci su u „administrativnom pritvoru“. Njihova je sudbina usko isprepletena sa sudbinom Palestine. Njihove priče su snažan podsjetnik na cijenu otpora izraelskom ugnjetavanju i brutalnost okupacije.