Pretvaranje Palestine u jevrejsku državu bio je promišljen, dugotrajan i nasilan proces. Palestincima su oduzete ogromne površine zemljišta, a više od 80 posto Palestinskih Arapa, u području koje je 1948. postalo Izrael, gotovo preko noći postali su izbjeglice. Sada ih ima približno sedam miliona širom svijeta. Taj proces kulminirao je 1948. godine, ali je počeo već početkom 20. stoljeća. Nastavlja se i danas.

Cionističke snage su, kako bi stvorile državu Izrael, napale glavne palestinske gradove i uništile više od 530 palestinskih sela. Blizu 13.000 Palestinaca je poginulo, a 1948. više od 750.000 protjerano iz domova, čime su postali izbjeglice. To je bio vrhunac cionističkog „etničkog čišćenja“. Danas je palestinskih izbjeglica i njihovih potomaka više od sedam miliona. Mnogi i dalje čame u izbjegličkim kampovima u susjednim arapskim zemljama, čekajući povratak u domovinu.

Izraelski zid razdvajanja proteže se od sjevernog dijela okupirane Zapadne obale do njenog juga. Od 2002. godine njegova izgradnja Izraelu omogućava efektivno pripajanje i upotrebu nekih od najplodnijih dijelova palestinske zemlje na okupiranoj Zapadnoj obali. Uprkos tvrdnji Međunarodnog suda pravde da je te gradnja suprotna međunarodnom pravu i međunarodnoj osudi gradnje, teritorijalna agresija koju provodi Izrael neometano je nastavljena.

Godine 1995, nakon sporazuma „Oslo II“, Izrael je podijelio Zapadnu obalu na tri neuvezane regije, poznate kao zone A, B i C. Zona A vremenom je rasla. Danas obuhvata 18% teritorije Zapadne obale na kojoj je novouspostavljena palestinska samouprava ostvarivala kontrolu nad civilnim poslovima i unutrašnjom sigurnošću. Zonu B čine stotine palestinskih sela. Pod palestinskom je javnom upravom i izraelskom kontrolom unutrašnje sigurnosti. U obje zone, A i B, Izrael i dalje kontroliše pitanja unutrašnje sigurnosti, što znači da okupatorske snage imaju ovlasti u bilo kojem trenutku napasti palestinske kuće i zemlju. Zona C obuhvata 60 posto Zapadne obale te je u potpunosti pod kontrolom Izraela. Sva izraelska doseljenička naselja nalaze se u toj zoni.

Qisarya je selo na obali u blizini Haife, u sjevernom dijelu historijske Palestine. Cionistička vojna jedinica Palmach, na čelu s Yitzhakom Rabinom, protjerala je palestinske stanovnike tog sela u februaru 1948. godine (jedan od prvih cionističkih eksperimenata etničkog čišćenja Palestine).

Jaffa je luka u historijskoj Palestini. Tamo je 1948. živjelo 80.000 Palestinaca. Nakon što su ih cionističke oružane snage organizacije Haganah protjerale, u onome što je postalo getoizirano područje Ajami ostalo ih je manje od 4000. Izrael je Jaffu uključio u sastav općine Tel Aviv.

Akra je luka u sjevernoj historijskoj Palestini. Izraelske cionističke snage zauzele su je u maju 1948. godine, protjeravši tri četvrtine njenog stanovništva – Palestinskih Arapa. Grad je osnovan na poluotoku još u biblijskim vremenima. Iz tog perioda i danas postoje tragovi bedema, zid i kula.

Jerusalem je glavni i najsvetiji grad historijske Palestine. Više od 80 posto njegove teritorije cionisti su zauzeli 1948. godine, a preostalih 20 posto, koje danas nazivamo Istočni Jerusalem, 1967.

Cionistički pokret je Tel Aviv osnovao 1909. na sredozemnoj obali historijskog područja Palestine, u blizini Jaffe. U njegovom gradskom području, koji čine Tel Aviv i Centralni okrug Izraela, živi 42 posto izraelskog stanovništva. Prema broju stanovnika, drugi je grad u Izraelu. Od njega je veći samo Jerusalem.

Tel Aviv je danas ekonomsko sjecište i finansijsko središte Izraela. Peti je najposjećeniji grad na Bliskom istoku.

Zid razdvajanja je betonski zid koji je dio višeslojnog sigurnosnog sistema uspostavljenog kako bi bila stvorena tampon-zona u okupiranoj Zapadnoj obali. Izgradnja je počela 2002. godine, a rezultirala je oduzimanjem palestinske zemlje i getoizacijom palestinskih zajednica.

Autoput 6 se proteže od južnog do sjevernog Izraela. Predstavlja jedan od najvećih infrastrukturnih projekata provedenih u Izraelu skorijih godina. Pomogao je izraelskim naseljenicima da putuju između nelegalnih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali i Izraela.

Dolina Jordana najniža je tačka na površini Zemlje. Tu se, na 790 metara ispod nivoa mora, nalazi Mrtvo more. Ta dolina je granica između historijskog područja Palestine i Jordana. Politički gledano, dok god je u njoj prisutna izraelska vojska, ne postoji mogućnost uspostavljanja održive palestinske države na okupiranoj Zapadnoj obali.

Shujaiya je jedan od najvećih kvartova u gradu Gazi, s gotovo 100.000 stanovnika – Palestinaca. Područje je bilo meta izraelskih zračnih udara od 2008. do 2009. Tokom rata 2014. izraelske snage su pokrenule masovni napad na taj kvart, ubivši najmanje stotinu Palestinaca, dok je ostatak stanovništva bio prisiljen na bijeg. Shujaiya na arapskom znači hrabrost.

Pojas Gaze postao je jedan od najgušće naseljenih područja u svijetu, zbog priliva blizu 1,2 miliona palestinskih izbjeglica protjeranih iz drugih gradova i sela u Palestini 1948. godine. Izbjeglički logor Al-Shati je jedan od osam njih u Gazi.

Luka Gaza je mala luka u blizini naselja Rimal u istoimenom gradu. Jedina je luka u Sredozemnom moru u koju, zbog potpune blokade i okupacije teritorije, od 1967. nije bilo dopušteno pristati niti jednom brodu iz bilo kojeg dijela svijeta. Više flota pokreta solidarnosti uspjelo je probiti blokadu i uploviti u Gazu. Prva takva uplovila je 2008.

Rimal je jedan od najimućnijih kvartova u Gazi. Njegova glavna ulica povezuje priobalni dio sa starim dijelom grada Gaze.