Živjeti s gluhim osobama je veoma lako, dok god ih volite.
U Pojasu Gaze živi 1,8 miliona Palestinaca. Među njima 15.000 gluhih osoba. U Gazi se gluhi ljudi suočavaju sa diskriminacijom u kući, na poslu, u školi. Suočavaju se sa višim stepenom nezaposlenosti, osjećajem izoliranosti, a često i depresijom. Zbog svog invaliditeta se posebno stigmatiziranim mogu osjećati djeca.
Za gluhe osobe u Gazi se čak i rutinski aspekti svakodnevnog života čine različitima. Tokom džume petkom gluhe osobe, npr., nisu u stanju razumjeti hutbu koju drži imam. Gluhi ljudi u Gazi bore se i s finansijskim poteškoćama. Često moraju izmišljati načine kako bi se mogli izdržavati. Alaa Eddin Alnahhal, gluhi vozač taksija, bori se da sastavi kraj s krajem.
Mahmoud Almuqayad nije samo gluh, i slijep je na jedno oko. Na drugom ima sačuvan tek parcijalni vid. Za njega čak i najuobičajeniji zadaci predstavljaju teško savladiv poduhvat. Slikanje mu, međutim, nudi kratak predah. Njegova umjetnost pričinjava mu zadovoljstvo i daje mu šansu da se izrazi.
Život je težak. Granični prijelazi su zatvoreni. Vidim samo na jedno oko i gluh sam.
Atfaluna je škola za gluhu djecu u Pojasu Gaze. Osnovana je 1992. i osigurava obrazovanje i usluge podrške gluhima svih uzrasta. Tokom godina, škola je pomogla hiljadama gluhih osoba u Gazi. Nudi nastavu, logopedske te audiološke usluge. U njoj se nalazi i kafić koji zapošljava gluhe osobe kao i prodavnica u kojoj se prodaju rukotvorine koje izrađuju gluhe zanatlije.
Klijenti škole su, između ostalih, mladi roditelji koji se nastoje nositi sa vlastitim invaliditetom dok podižu djecu. Hoda Shaheen je mlada gluha Palestinka koja predaje u ovoj školi. Njen muž Ashraf je, također, gluh. Oni kažu da, iako postoje određene praktične prepreke s kojima se suočavaju roditelji koji podižu djecu koja čuju, one se mogu prevazići ljubavlju i podrškom. Navode da se, ipak, još suočavaju s diskriminacijom, što im posebno otežava pronalaženje dobrog posla. Ashraf trenutno radi u Ministarstvu finansija. Vlasti su nedavno usvojile zakon kojim se od poslodavaca traži da pet posto radnih mjesta rezerviraju za osobe s invaliditetom.
Hoda se smatra sretnom zbog podrške koju dobiva od muža i zajednice gluhih osoba u Gazi. Ipak, kaže da neki ljudi koje susreće vjeruju da je njen nedostatak čini „glupom”. Svaki dan im dokazuje kako nisu upravu.
Svaki dan imamo prekide u napajanju strujom. Moja gluha djeca među sobom mogu razgovarati jedino znakovnim jezikom. Zato se, kada ne mogu vidjeti jedno drugo, uznemire.
S ljudima komuniciramo normalno. Oni misle kako su gluhi glupi, ali mi smo normalni.
Hashem Ghazal, nadzornik za zanatske radove u Aftaluni, kaže: „Ljudi misle kako su gluhe osobe slabe, ali to nije istina. Gluhi i oni koji nisu gluhi su jednaki.“
Ali Ghazal priznaje da u Gazi "gluhi nemaju nikakvu moć” i da ih ne uzimaju zaozbiljno. Frustrira ga to što vlasti ne uspijevaju implementirati kvalitetnije zakone koji bi gluhima osigurali podršku. Tako bi, naprimjer, u bolnicama i vladinim uredima uvijek na raspolaganju trebali biti tumači znakovnog jezika.
U porodici Isre Ghazal, među ostalima, živi osam gluhih osoba. Činjenica da ona čuje učinila ju je vezom između njene gluhe braće i sestara i vanjskog svijeta.
Tokom vojnih napada Izraela na Gazu Ghazal je zadužena da o tome obavijesti gluhe članove svoje porodice. Ona ih, pak, istovremeno nastoji zaštititi od užasa rata. Tokom izraelske operacije „Zaštitna linija“ 2014. godine gluhim članovima svoje porodice je rekla: „Nema aviona niti zračnih udara”. Ali izraelski napad je bio toliko brutalan da su mogli osjetiti kako im se „trese tlo pod nogama“ i osjetiti eksplozije „kroz otkucaje vlastitih srca.“
Isti smo kao i oni koji čuju. U stvari, više smo nadareni za planiranje i osmišljavanje. Primijetio sam da gluhe osobe posjeduju poseban dar za umjetnost, šivenje, ideje i kreativnost.
U izraelskoj ofanzivi u Gazi 2014. je poginulo više od 2.100 Palestinaca. Među žrtvama rata bilo je i osoba s invaliditetom. Bespomoćna i preplašena Kifah Ghanam, mlada gluha umjetnica, poginula je kada je Izrael bombardirao stambeno naselje u kom je živjela.
U ratu je ubijena gluha djevojka.
S krajem ljeta 2014. godine došao je i kraj rata. Za one koji su preživjeli, život se nikada nije vratio u normalu. U Gazi, Palestinci se nastavljaju boriti sa posljedicama brutalne izraelske opsade koja im omogućava da prežive, ali ništa više od toga.
Palestinci su odlučni prevazići izazove kako bi izgradili svoju budućnost. Čak i u svijetu u kojim su uskraćeni za najosnovnija ljudska prava oni pokazuju hrabrost. Gluhi u Pojasu Gaze odlučni su živjeti punim životom uprkos svom invaliditetu. Njihova istrajnost primjer je svim Palestincima.